Fotografija 1. Stari rukopisi i pisana baština – svjedočanstvo značaja jezika i pisma u očuvanju kulturnog pamćenja. Ilustrativna fotografija
4.1. Jezik kao temelj kulturnog i ličnog identiteta
Jezik predstavlja jedno od najvažnijih sredstava kojima čovjek izražava svoje misli, osjećanja, iskustva i pripadnost zajednici. Njegova uloga ne ograničava se samo na svakodnevnu komunikaciju. Jezik je istovremeno nosilac kulturnog pamćenja, sredstvo prenošenja znanja i važan dio načina na koji pojedinci i zajednice razumiju sopstvenu prošlost.
Kroz jezik se prenose porodične priče, narodna predanja, književna djela, pjesme, poslovice, nazivi mjesta i brojni drugi oblici kulturnog nasljeđa. Riječi koje se koriste u određenoj sredini mogu svjedočiti o njenim istorijskim iskustvima, zanimanjima, običajima i odnosu prema prirodnom okruženju.
Posebno mjesto u očuvanju identiteta pripada maternjem jeziku. Za mnoge ljude to je jezik kojim su prvi put upoznavali svijet, komunicirali sa članovima porodice i usvajali kulturne vrijednosti svoje sredine. Međutim, jezičko iskustvo nije jednako za sve. Pojedinci mogu odrastati u višejezičnim porodicama, koristiti različite jezike u privatnom i javnom životu ili tokom života mijenjati jezičke navike.
Zbog toga se jezički identitet ne može uvijek svesti na jedan jednostavan odgovor. Jezik kojim osoba govori, jezik koji smatra maternjim i jezik koji koristi u obrazovanju ili profesionalnom životu mogu biti različiti.
U savremenim društvima jezik ima i važnu javnu ulogu. Njegova upotreba u obrazovanju, kulturi, medijima i institucijama omogućava pojedincima da učestvuju u društvenom životu i izražavaju svoju kulturnu posebnost.
Jezici se razvijaju kroz vrijeme. Mijenjaju se njihove riječi, izrazi, načini upotrebe i društvene funkcije. Istovremeno, mnogi jezički oblici čuvaju tragove prošlih vremena i predstavljaju dragocjene izvore za proučavanje kulturne istorije.
Upravo zbog toga jezik nije samo sredstvo sporazumijevanja, već i jedan od najvažnijih čuvara identiteta.
4.2. Jezička raznolikost Crne Gore
Crna Gora predstavlja višejezičku društvenu sredinu u kojoj se koriste različiti jezici i jezičke tradicije. Jezička raznolikost povezana je sa istorijskim razvojem stanovništva, kulturnim kontaktima i savremenim nacionalnim i etničkim identitetima.
Prema rezultatima Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2023. godine, stanovnici Crne Gore različito su se izjasnili o maternjem jeziku.
Najzastupljeniji odgovori prikazani su u sljedećoj tabeli.
Maternji jezik
Udio stanovništva
Srpski
43,18%
Crnogorski
34,52%
Bosanski
6,97%
Albanski
5,25%
Ruski
2,36%
Srpsko-hrvatski
2,08%
Izvor: Uprava za statistiku Crne Gore – MONSTAT, Popis 2023, saopštenje o nacionalnoj odnosno etničkoj pripadnosti, vjeri i jezicima, objavljeno 15. oktobra 2024. Tabela ne prikazuje sve popisne kategorije.
Maternji jezici u Crnoj Gori
Odabrane kategorije prema Popisu stanovništva 2023.
Ovi podaci predstavljaju rezultate slobodnog izjašnjavanja stanovništva o maternjem jeziku. Njihovo pravilno tumačenje zahtijeva razlikovanje jezičke i nacionalne pripadnosti.
Na primjer, broj stanovnika koji su naveli određeni jezik kao maternji ne mora odgovarati broju stanovnika koji su se izjasnili kao pripadnici nacionalne zajednice sa kojom se taj jezik najčešće povezuje.
Takođe, podaci o maternjem jeziku ne predstavljaju potpun prikaz svih jezika kojima pojedinac može govoriti. Višejezičnost je dio svakodnevnog iskustva mnogih ljudi, naročito u sredinama u kojima se različiti jezici koriste u porodici, obrazovanju, poslovanju i javnoj komunikaciji.
Statistički podaci zato predstavljaju važnu osnovu za razumijevanje jezičke strukture Crne Gore, ali jezičko bogatstvo obuhvata i lokalne govore, usmenu tradiciju, književnost i druge oblike izražavanja koje nije moguće u potpunosti prikazati procentima.
4.3. Ustavni položaj jezika u Crnoj Gori
Pravni položaj jezika u Crnoj Gori uređen je Ustavom, koji razlikuje službeni jezik i jezike u službenoj upotrebi.
Član 13 Ustava Crne Gore propisuje:
Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik. Ćirilično i latinično pismo su ravnopravni. U službenoj upotrebi su i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik.
Ova odredba predstavlja osnovu ustavnog uređenja jezičkog pitanja u Crnoj Gori.
Ustavni položaj jezika posebno je značajan u višejezičkom društvu. On određuje okvir za njihovu upotrebu u javnom životu, dok se pojedina prava i postupci njihovog ostvarivanja dodatno uređuju zakonima.
Član 79 Ustava garantuje pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica pravo na upotrebu sopstvenog jezika i pisma u privatnoj, javnoj i službenoj upotrebi, pravo na školovanje na svom jeziku i pismu u državnim ustanovama, kao i druga prava koja doprinose očuvanju jezičkog i kulturnog identiteta.
Poseban značaj imaju odredbe koje se odnose na upotrebu jezika pred nadležnim organima, ispisivanje ličnog imena i prezimena, nazive naselja i ulica i pristup informacijama na jeziku manjinskih zajednica, pod uslovima propisanim pravnim sistemom. Pravo na upotrebu jezika nije samo formalno pitanje. Ono ima praktičan značaj za svakodnevni život građana. Mogućnost da pojedinac koristi svoj jezik u obrazovanju, kulturi i komunikaciji sa institucijama doprinosi njegovoj uključenosti u društvo.
Istovremeno, ravnopravnost jezika ne znači da svi jezici imaju identičan ustavni status. Važno je precizno razlikovati službeni jezik, jezike u službenoj upotrebi i jezike koje stanovništvo koristi u privatnom i društvenom životu. Takav pristup omogućava razumijevanje ustavnog poretka bez umanjivanja kulturne vrijednosti bilo kojeg jezika.
4.4. Crnogorski jezik
Crnogorski jezik predstavlja službeni jezik Crne Gore, u skladu sa članom 13 Ustava.
Prema podacima Popisa stanovništva iz 2023. godine, crnogorski jezik kao maternji navelo je 215.299 stanovnika, odnosno 34,52% ukupnog stanovništva. Istovremeno, 225.956 stanovnika, odnosno 36,23%, navelo je da crnogorskim jezikom uobičajeno govori.
UPRAVA ZA STATISTKU
Crnogorski jezik pripada južnoslovenskom jezičkom prostoru i dio je štokavskog dijalekatskog kontinuuma. Njegova istorija povezana je sa razvojem govora, književnosti, pismenosti i kulturnog stvaralaštva na prostoru Crne Gore.
U jezičkom nasljeđu značajno mjesto imaju različiti lokalni govori, koji čuvaju osobenosti pojedinih krajeva. Oni predstavljaju vrijedan izvor za proučavanje istorije jezika, društvenih odnosa i kulturnih promjena.
Književno stvaralaštvo takođe ima važnu ulogu u očuvanju i razvoju jezika. Kroz pisana djela prenose se ideje, iskustva i umjetnički izrazi različitih generacija.
Crnogorski jezik danas se koristi u obrazovanju, javnoj upravi, medijima, književnosti i drugim oblastima društvenog života.
Njegovo očuvanje i razvoj povezani su sa proučavanjem jezičke istorije, njegovanjem književnog stvaralaštva i dostupnošću kvalitetnih obrazovnih i kulturnih sadržaja.
4.5. Srpski jezik
Srpski jezik jedan je od jezika u službenoj upotrebi u Crnoj Gori.
Prema Popisu stanovništva iz 2023. godine, srpski jezik kao maternji navelo je 269.307 stanovnika, odnosno 43,18% ukupnog stanovništva. Kao jezik kojim uobičajeno govori navelo ga je 271.422 stanovnika, odnosno 43,52%.
UPRAVA ZA STATISTKU
Srpski jezik ima dugu književnu i pisanu tradiciju, a u Crnoj Gori je prisutan u svakodnevnoj komunikaciji, obrazovanju, književnosti, medijima i drugim oblastima kulturnog života.
Njegovo pisano nasljeđe povezano je sa ćiriličkom i latiničkom pismenošću, dok književna tradicija obuhvata različite istorijske periode i oblike stvaralaštva.
Kroz srpski jezik prenose se porodične tradicije, književna djela, usmena predanja i kulturna iskustva brojnih stanovnika Crne Gore.
U jezičkom smislu, srpski i crnogorski, kao i bosanski i hrvatski standardni jezik, imaju visok stepen međusobne razumljivosti i zajedničku štokavsku osnovu. Istovremeno, svaki od ovih standardnih jezika ima sopstveni normativni, društveni i institucionalni okvir.
Poštovanje jezičkog identiteta podrazumijeva i poštovanje načina na koji pojedinci nazivaju jezik kojim govore.
4.6. Bosanski jezik
Bosanski jezik predstavlja važan dio jezičke i kulturne raznolikosti Crne Gore i jedan je od jezika u službenoj upotrebi.
Prema Popisu stanovništva iz 2023. godine, bosanski jezik kao maternji navelo je 43.470 stanovnika, odnosno 6,97% ukupnog stanovništva. Kao jezik kojim uobičajeno govori navelo ga je 41.636 stanovnika, odnosno 6,68%.
UPRAVA ZA STATISTKU
Bosanski jezik ima posebno mjesto u očuvanju kulturnog identiteta mnogih pripadnika bošnjačke zajednice, ali njegovo korišćenje nije isključivo određeno nacionalnom pripadnošću.
Kroz bosanski jezik prenose se književna djela, usmena tradicija, porodična sjećanja i kulturni sadržaji koji predstavljaju dio šireg južnoslovenskog nasljeđa.
Posebnu vrijednost ima usmena književnost, uključujući narodne pjesme, pripovijedanje, poslovice i druge oblike jezičkog stvaralaštva.
U Crnoj Gori bosanski jezik prisutan je u kulturnom i obrazovnom životu, posebno u sredinama sa značajnim brojem stanovnika koji ga koriste.
Očuvanje bosanskog jezika podrazumijeva njegovanje književnosti, istraživanje lokalnih govora, izdavaštvo i dostupnost obrazovnih i kulturnih sadržaja.
Jezičko nasljeđe ne čine samo standardizovani oblici jezika. Lokalni govori, tradicionalni izrazi i porodična jezička praksa takođe predstavljaju važan dio kulturnog pamćenja.
4.7. Albanski jezik
Albanski jezik zauzima posebno mjesto u jezičkoj raznolikosti Crne Gore. Za razliku od crnogorskog, srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika, koji pripadaju južnoslovenskoj grupi, albanski jezik predstavlja zasebnu granu indoevropske jezičke porodice.
Prema Popisu stanovništva iz 2023. godine, albanski jezik kao maternji navelo je 32.725 stanovnika, odnosno 5,25%. Kao jezik kojim uobičajeno govori navelo ga je 27.979 stanovnika, odnosno 4,49%.
UPRAVA ZA STATISTKU
Albanski jezik jedan je od jezika u službenoj upotrebi u Crnoj Gori. Njegovo prisustvo posebno je značajno u kulturnom i društvenom životu albanske zajednice.
Albanska jezička tradicija obuhvata književnost, usmenu poeziju, pripovijedanje, narodne pjesme i druge oblike kulturnog izražavanja.
Fotografija 2. Dvojezični natpisi u javnom prostoru – predloženi motiv za predstavljanje jezičke raznolikosti.
U višejezičkim sredinama upotreba albanskog jezika u obrazovanju, javnom informisanju i kulturnim aktivnostima doprinosi očuvanju identiteta zajednice. Poseban značaj imaju pisani sadržaji i obrazovni materijali koji omogućavaju mladim generacijama da razvijaju jezičke kompetencije i upoznaju sopstvenu književnu tradiciju. Očuvanje albanskog jezika predstavlja dio šireg procesa zaštite kulturne i jezičke raznolikosti Crne Gore.
4.8. Hrvatski jezik
Hrvatski jezik jedan je od jezika u službenoj upotrebi u Crnoj Gori, u skladu sa Ustavom. Njegova upotreba povezana je sa kulturnim životom hrvatske nacionalne zajednice, posebno na prostoru Boke Kotorske, ali nije ograničena samo na jednu geografsku oblast.
Hrvatski jezik ima razvijenu književnu i pisanu tradiciju, a njegovo nasljeđe obuhvata različite književne vrste, istorijske tekstove i savremeno kulturno stvaralaštvo. U Crnoj Gori hrvatski jezik predstavlja važan element kulturnog identiteta pripadnika hrvatske zajednice.
Posebno mjesto u proučavanju jezičkog nasljeđa imaju lokalni govori Boke Kotorske, koji su se razvijali u dugotrajnom kontaktu različitih jezičkih i kulturnih tradicija. Pri njihovom predstavljanju potrebno je razlikovati savremene standardne jezike od lokalnih dijalekata i istorijskih jezičkih oblika. Očuvanje hrvatskog jezika povezano je sa književnim stvaralaštvom, obrazovanjem, kulturnim manifestacijama i radom ustanova i organizacija koje njeguju identitet zajednice.
4.9. Romski jezik i jezici drugih zajednica
Jezička raznolikost Crne Gore ne završava se jezicima navedenim u članu 13 Ustava. U društvenom životu prisutni su i romski, ruski i drugi jezici koje koriste pripadnici različitih zajednica.
Romski jezik posebno je značajan za očuvanje kulturnog identiteta romske zajednice. Pripada indoarijskoj grani indoevropske jezičke porodice i obuhvata različite dijalekatske oblike. Njegovo očuvanje povezano je sa prenošenjem jezika između generacija, razvojem obrazovnih materijala i mogućnošću javnog kulturnog izražavanja.
Posebno je važno da se romski jezik ne posmatra isključivo kao sredstvo svakodnevne komunikacije. On predstavlja i nosioca usmenog stvaralaštva, porodičnog pamćenja i kulturnog identiteta. Ruski jezik takođe je prisutan u savremenoj Crnoj Gori. Prema Popisu iz 2023. godine, kao maternji ga je navelo 14.731 stanovnik, odnosno 2,36%.
UPRAVA ZA STATISTKU
Prisustvo različitih jezika pokazuje da je savremena jezička struktura društva rezultat i istorijskih procesa i novijih migracija.
Za očuvanje jezičke raznolikosti važno je omogućiti zajednicama da njeguju svoj jezik, razvijaju kulturne sadržaje i prenose znanje mlađim generacijama.
4.10. Pisma kao dio kulturnog nasljeđa
Pismo predstavlja jedan od najvažnijih načina očuvanja jezika i prenošenja znanja kroz vrijeme. Pisani tragovi omogućavaju proučavanje istorije, književnosti, pravnih odnosa, vjerskog života i drugih oblika kulturnog stvaralaštva. Ustav Crne Gore propisuje ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma. Oba pisma imaju značajno mjesto u kulturnoj i pisanoj baštini Crne Gore.
Posebno važan primjer istorije štamparstva predstavlja Crnojevića štamparija, povezana sa Đurđem Crnojevićem i jeromonahom Makarijem. Prema podacima Nacionalne biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“, Oktoih prvoglasnik odštampan je 4. januara 1494. godine. Riječ je o jednoj od najznačajnijih ranih štampanih ćiriličnih knjiga južnoslovenskog prostora.
Fotografija 3. Oktoih prvoglasnik, štampan 1494. godine. Za publikaciju se preporučuje korišćenje digitalizovanog primjerka iz Kongresne biblioteke SAD.
Značaj ove knjige nije ograničen samo na istoriju štamparstva. Ona predstavlja svjedočanstvo razvoja pismenosti, grafičke umjetnosti i kulturnih veza krajem XV vijeka. Kongresna biblioteka Sjedinjenih Američkih Država čuva primjerak Cetinjskog oktoiha i omogućava digitalni pregled njegovih stranica. U bibliografskom opisu navode se Đurđe Crnojević i Makarije, kao i približna godina štampanja – 1494. Pisana baština omogućava da se kulturna istorija proučava na osnovu sačuvanih izvora, a ne samo usmenog predanja.
Zbog toga zaštita starih knjiga, rukopisa i arhivske građe predstavlja važan dio očuvanja jezičkog i kulturnog identiteta.
4.11. Jezik, porodica i prenošenje tradicije
Porodica predstavlja jedno od prvih mjesta na kojima pojedinac upoznaje jezik i kulturne obrasce svoje sredine. Kroz svakodnevne razgovore, priče, pjesme i običaje djeca usvajaju riječi i izraze koji ih povezuju sa prethodnim generacijama.
Posebnu vrijednost imaju lokalni govori, koji mogu čuvati riječi i jezičke oblike manje prisutne u savremenom standardnom jeziku. Takvi izrazi često su povezani sa tradicionalnim zanimanjima, načinom života, porodičnim odnosima i prirodnim okruženjem.
Ipak, prenošenje jezika nije nepromjenljiv proces. Porodice mogu koristiti više jezika, a jezičke navike mijenjaju se pod uticajem obrazovanja, migracija i savremenih komunikacionih tehnologija. Višejezičnost može predstavljati važnu prednost za pojedince i zajednice, jer omogućava komunikaciju sa različitim kulturnim sredinama.
Očuvanje maternjeg jezika zato ne mora biti suprotstavljeno učenju drugih jezika. Naprotiv, poznavanje više jezika može doprinijeti boljem razumijevanju kulturnih razlika.
4.12. Obrazovanje, književnost i mediji u očuvanju jezika
Obrazovanje ima značajnu ulogu u razvoju jezičke pismenosti i prenošenju kulturnog nasljeđa. Kroz obrazovni sistem učenici stiču znanja o jeziku, književnosti, pisanju i različitim oblicima komunikacije. Za pripadnike manjinskih zajednica posebno je važno ostvarivanje prava na obrazovanje na sopstvenom jeziku, u skladu sa ustavnim i zakonskim okvirom.
Književnost takođe predstavlja važan prostor očuvanja jezika. Pisci kroz svoja djela razvijaju izražajne mogućnosti jezika i dokumentuju iskustva pojedinaca i zajednica. Mediji imaju značajnu ulogu u dostupnosti jezičkih sadržaja. Informativni, obrazovni i kulturni programi na različitim jezicima doprinose njihovoj javnoj upotrebi. Savremene digitalne tehnologije pružaju dodatne mogućnosti za očuvanje jezičkog nasljeđa.
Digitalne biblioteke, elektronske publikacije, zvučni zapisi i internetski sadržaji mogu omogućiti da jezička građa bude dostupna većem broju korisnika. Međutim, kvalitet digitalnog sadržaja zavisi od tačnosti informacija, stručne obrade i odgovornog predstavljanja izvora. Zbog toga je važno da se dokumentovanje jezika zasniva na provjerljivim podacima i saradnji sa stručnjacima i zajednicama koje određeni jezik koriste.
4.13. Jezička raznolikost kao zajedničko bogatstvo
Jezici koji se govore u Crnoj Gori predstavljaju važan dio njenog kulturnog i društvenog nasljeđa. Svaki jezik nosi različita iskustva, književne tradicije, načine izražavanja i oblike kulturnog pamćenja. Njihova vrijednost ne zavisi od broja govornika. Jezik koji koristi manja zajednica može imati izuzetno značajno mjesto u očuvanju njenog identiteta.
Istovremeno, poznavanje jezika drugih zajednica može doprinijeti komunikaciji, obrazovanju i međusobnom razumijevanju. Očuvanje jezičke raznolikosti ne podrazumijeva stvaranje granica između ljudi. Ono znači priznavanje prava svakoga da njeguje svoj jezik, uz poštovanje jezika drugih.
Posebnu odgovornost imaju obrazovne i kulturne ustanove, mediji i institucije koje stvaraju uslove za javnu upotrebu i razvoj jezika. Jezik čuva riječi, ali kroz njih čuva i sjećanja, znanja, vrijednosti i iskustva ljudi koji ga koriste. Zato je očuvanje jezičke raznolikosti istovremeno i očuvanje kulturnog pamćenja Crne Gore.